BOŽIJA REČ
DA LI JE BIBLIJA BOŽIJA REČ?
O samom sadržaju Biblije pisano je detaljnije u seriji članaka SVETO PISMO. Ono što ovde želimo da istaknemo su određene jedinstvene karakteristike Biblije koje navode na zaključak da je verovatnoća da je u pitanju ''samo ljudska tvorevina'' mala.
Uzmimo u obzir sledeće: Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga, pisanih
Drugim rečima, šanse da se u Bibliju uvuku teološke kontradiktornosti i faktičke neistine su ogromne.
Zamislimo situaciju u kojoj danas trima osobama iste životne dobi, obrazovanja i iz istog mesta damo zadatak da napišu jednu istu knjigu koja će obrađivati neki kontroverzan predmet, kao što je smisao života. Jedna će osoba napisati prvo poglavlje, druga drugo a treća treće. Verovatnoća je da će, po okončanju projekta, biti ''rupa'' u onome što su ove osobe napisale i da će knjiga imati nekakve suštinske kontradiktornosti.
Činjenica da Biblija doktrinarnih kontradiktornosti nema, bez obzira na sve gore pomenute faktore, ukazuje na to da je neko ''odozgo'' vodio proces sastavljanja ove knjige.
Još jedan fascinantan faktor su starozavetna proročanstva. Proročanstva o Isusu kreću od 3. glave knjige Postanja i nastavljaju se sporadično kroz ceo Stari Zavet. Novi Zavet donosi ispunjenje ovih proročanstava. Jedan matematičar je izračunao da su šanse za ispunjenje samo 8 proročanstva o isusu 1 u 10 000 000 000 000 000 00! Izbrojanih proročanstava o Isusu je 365! Ove cifre faktički isključuju mogućnost koincidencije. Pored proročanstava o Isusu, postoje i ona koja se tiču raznih gradova na Bliskom istoku, i dosad su se sva ispunila*.
Postoje tvrdnje da su određeni delovi Biblije kontradiktorni, no oni se obično pažljivim čitanjem mogu razumeti i izmiriti sa ostatkom. Na neki način, oni dodaju argumentu integriteta Biblije, jer da je biblijska poruka izmišljotina planski nastala zarad kontrole ljudskog uma, poruka bi bila mnogo izbrušenij, kraća i jednostavnija. Drugim rečima, da je neko zaista želeo da smisli elaborantnu laž, trudio bi se da ništa od doktrine ne ostavi sumnjivim i podložnim napadima.
Interesantno je da nasuprot Bibliji, način na koji je nastao Kuran je upravo takav kakav smo upravo opisali. Kalif Osman, nekih tridesetak godina posle Muhamedove smrti, shvatio je da su priče i zapisi raznih Muhamedovih sledbenika kontradiktorne, te je naredio da se svi pozanti spisi skupe. On je izabrao one koji su mu se svideli a druge je spalio. Time je velikim delom očistio islamsku poruku od kontradiktornosti (ne u potpunosti), no nije mogao da je očisti od faktičkih grešaka o kojima možete pročitati u članku DA LI JE KURAN (QUR'AN) BOŽIAJ REČ?.
BIBILIJA I SEKUNDARNE ČINJENICE
Biblija je puna priča koje su smeštene u određenom vremenu i kulturi, od kojih ne bi smeli da odstupaju. Detalje vezane za kontekst vremena i kulture ćemo ovde nazvati sekundarnim činjenicama. Ove činjenice često nemaju presudnu ulogu u samoj poruci, ali ako bi bile nedvosmisleno dokazane kao neistinite, cela poruka Biblije mogla bi s razlogom biti odbačena.
Da ilustrujemo: ako bi smo, npr., u Bibliji pročitali da je Isus rekao ''Ja sam put istina i život.'', ali da je to kazao sedeći na terasi koja je nadgledala Baltičko more i pijući kafu sa Aleksandrom Makedonskim, znali bi smo da je cela priča izmišljena, jer ove dve ličnosti nisu živele u isto vreme, niti su živele blizu Baltičkog mora, a ni kafa se nije pila u vremenu i jednog i drugog aktera. Ukratko, Isusova izjava biće odbačena kao izmišljena jer su i sekundarne činjenice u priči očigledno izmišljene.
Do današnjeg dana arheologija i istorija nisu nedvosmisleno dale dokaze da ospore i jednu sekundarnu činjenicu u Bibliji, naprotiv samo su ih potvrdile. Npr., čitamo o tome da je jedna žena prosula na Isusa skupoceno mirisno ulje iz boce alabastera da mu učini čast, i da je to ulje bilo toliko vredno da su se neki očevici pobunili jer se to moglo prodati za velike novce. Arheolozi su pronašli ove alabasterske boce i nedvosmisleno utvrdili da su u Isusovo vreme pojedinci držali ove boce kao neku vrstu ušteđevine koja se mogla dobro unovčiti u slučaju potrebe.
Pored toga, čitamo da je Isus išao po raznim gradovima u Izraelu. Većinu tih gradova i sela arheolozi su danas identifikovali, i to na onim mestima na kojima Biblija tvrdi da jesu. Antički Nazaret pronađen je u Galileji (severnom Izraelu) gde Biblija tvrdi da je bio, a ne, npr., u Egiptu ili u Maloj Aziji.
Takođe, čitamo o jevrejskom kralju Irodu koji je iz paranoičnog straha i ljubomore naredio ubistvo male dece u Vitlejemu, da bi se tako rešio malog dečaka Isusa, za kojeg su mu mudraci rekli da je novi ''kralj Jevreja'' (Matej 2). Iako opis ovog pokolja ne nalazimo u vanbiblijskim spisima, spisi koji su dosad nađeni nedvosmisleno potvrđuju da je u Isusovo vreme Jevrejima vladao marionetski kralj Irod, koji je bio toliko paranoičan i ljubomoran da je ubio mnoge, među kojima i članove svoje porodice, pa čak i sopstvenu decu, jer je strahovao da će mu uzeti vlast. Iako se konkretan biblijski događaj ovime ne potvrđuje, ono što se nedvosmisleno vidi da je Irod bio istorijska ličnost sklona svirepom ponašanju, izazvanom i najmanjom provokacijom. Kad bi nam arheolozi i istoričari dali sliku kralja Iroda kao mudrog, strpljivog i nesebičnog čoveka koji je voleo svoj narod, i koji je od naroda i svoje porodice bio voljen, biblijska priča o pokolju dece bila bi u najmanju ruku sumnjiva.
Sekundarne činjenice iz Biblije pokazuju pouzdanost iskaza svedoka i daju kredibilitet njihovom celokupnom iskazu.
U poslednjih par vekova, skeptici stalno žele da dokažu da je Biblija ''bajka'' i to pokušavaju da urade osporavanjem sekundarnih činjenica, no do sad su svi ti pokušaji ostali bez trajnog uspeha.
Npr., tvrdilo se da je grad Niniva izmišljen, i da su sve biblijske priče vezane za taj grad izmišljene. No, sredinom 19. veka, Niniva je pronađena pokrivena pustinjskim peskom i zaboravljena od lokalnog stanovništva. Arheologija potvrdila biblijski iskaz, da je ovo bio glavni grad Asirije u vremenu u kojem ga Biblija opisuje.
Takođe se tvrdilo da narod Hetita nikad nije postojao, te je to dokaz da su događaji u Bibliji izmišljeni. No, arheolizi su utvrdili ne samo da su Hetiti postojali, već da je njihova civilizacija trajala oko 1200 godina.
Ironično, puno iskrenih ljudi se upustilo u detaljno dokazivanje toga da su sekundarne činjenice iz Biblije pogrešne, a na kraju su postali vernici. Interesantan primer koji bi smo mogli da pomenemo je Ser Vilijam Remzi (Sir William Ramsey). Izprva ateista, bio je arheolog, a od roditelja (takođe ateista) nasledio je pozamašnu sumu novca. Posvetio je 25 godina istraživanjima (koja je sam finansirao) da bi dokazao da su sekundarne činjenice biblijske knjige Dela apostolskih izmišljene. Izabrao ju je, jer je smatrao da je zbog obilja istorijskih i geografskih podataka u njoj ona ''najranjivija'' i da će lako dokazati da je neistinita. Posle 25 godina istraživanja, ne našavši ništa što prkosi istorijskim podacima nađenim van ove knjige, izdao je knjigu u kojoj priznaje da veruje da su Dela apostolska inspirisana od strane Boga i da je postao hrišćanin.
Da budemo potpuno iskreni, postoji određen broj biblijskih sekundarnih činjenica za koje skeptici i danas tvrde da su neistinite, no nijedna od tih tvrdnji nije dokazana na zadovoljavajućem (naučnom) nivou, a novi arheološki nalazi stalno, malo po malo, potvrđuju biblijske opise (npr. pre samo nekoliko meseci otkriven je grad Dalmanuta koji je u evanđeljima opisan, a dosad bio nepoznat), i lista sumnji postaje sve kraća.
NEDOSLEDNOST ISLAMA I DRUGIH VERSKIH SISTEMA
S druge strame Kuran ima određen broj sekundarnih činjenica koje pokazuju da je u pitanju loše sklepana priča, uglavnom prepričana iz Biblije, ali prilično traljavo, s puno pogrešaka i na takav način da se čini smeštenom u Muhamedovo okruženenje, tj. Arabiju. Npr., spominju se imena lažnih božanstava koja su navodno postojala u vremenu pre Nojevoj potopa. No ova imena (Vedd, Suva, Jegus, Jeuk, Jesar) bila su imena paganskih božastva Arabije u doba Muhameda, tj. nekoliko hiljada godina kasnije. Takođe, u lošem prepričavanju biblijskih događaja, Kuran meša Mariju, majku Isusovu, i Mariju, Mojsijevu sestru i tvrdi da je to jedna te ista osoba, što bi značilo da bi Isus morao biti rođen nekih 1500 godina pre nego što Biblija i istoričari tvrde da jeste, što naravno izbacuje iz balansa celokupnu hronologiju Kurana i čini je jasno nepouzdanom (detaljnije o problemima islama u seriji članaka ISLAM).
Druge velike religije, poput budizma i hinduizma, imaju vrlo komplikovana i među zasebnim podgrupama toliko različita verovanja, da je bespredmetno čak i posmatrati ih u smislu sekundarnih činjenica. Dovoljno je reći da, npr., postoje budisti koji veruju u veliki broj božanstava, dok ima onih koji ne veruju ni u jedno božanstvo. Neki čak otvoreno kažu da ne treba gubiti vreme sa dokazivanjem činjenica, i verovanjima koja funkcionišu po principu ili-ili (crno-belo), već svemu treba pristupiti po principu oba-i, tj. da sve stvari u žvotu nisu ''crno ili belo, već su i crno i belo''. Ovo je potpuno suprotno ljudskom razumu i logici. Pojedinac ne može u isto vreme biti i u Beogradu i u Stokholmu. Papir, na istom mestu, ne može biti i crn i beo. Bog ne može i postojati i ne postojati. Čak i sama izjava da ''ne treba koristiti ili-ili, već samo oba-i pristup'', predstavlja ili-ili tip filozofije, te pobija samu sebe.
Drugi religijski sistemi, čak i površnim proučavanjem padaju na testu sekundarnih činjenica.
Biblija se na ovom polju dokazuje toliko verodostojnom, da se s pouzdanjem koristi pri proučavanju istorije i kulture Bliskog istoka, jer se dosad pokazala kompatibilnom sa arheologijom, što potvrđuju brojni svetski arhelozi, kao, npr., čuveni stručnjak za bliskoistočnu arheologiju dvadesetog veka Nelson Glek (Nelson Glueck).
O samom sadržaju Biblije pisano je detaljnije u seriji članaka SVETO PISMO. Ono što ovde želimo da istaknemo su određene jedinstvene karakteristike Biblije koje navode na zaključak da je verovatnoća da je u pitanju ''samo ljudska tvorevina'' mala.
Uzmimo u obzir sledeće: Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga, pisanih
- u toku otprilike 1500 godina,
- od strane 40 različitih autora,
- koji su bili različitih društvenih statusa,
- životnih dobi,
- obrazovanja,
- živeli u veoma različitim vremenima, državama, čak i kontinentima (Azija, Afrika, Evropa)
- pisali na tri različita jezika (hebrejski, aramejski i grčki),
- i različitim stilovima koji, između ostalog, obuhvataju naraciju, poeziju, istoriju i teološke rasprave.
Drugim rečima, šanse da se u Bibliju uvuku teološke kontradiktornosti i faktičke neistine su ogromne.
Zamislimo situaciju u kojoj danas trima osobama iste životne dobi, obrazovanja i iz istog mesta damo zadatak da napišu jednu istu knjigu koja će obrađivati neki kontroverzan predmet, kao što je smisao života. Jedna će osoba napisati prvo poglavlje, druga drugo a treća treće. Verovatnoća je da će, po okončanju projekta, biti ''rupa'' u onome što su ove osobe napisale i da će knjiga imati nekakve suštinske kontradiktornosti.
Činjenica da Biblija doktrinarnih kontradiktornosti nema, bez obzira na sve gore pomenute faktore, ukazuje na to da je neko ''odozgo'' vodio proces sastavljanja ove knjige.
Još jedan fascinantan faktor su starozavetna proročanstva. Proročanstva o Isusu kreću od 3. glave knjige Postanja i nastavljaju se sporadično kroz ceo Stari Zavet. Novi Zavet donosi ispunjenje ovih proročanstava. Jedan matematičar je izračunao da su šanse za ispunjenje samo 8 proročanstva o isusu 1 u 10 000 000 000 000 000 00! Izbrojanih proročanstava o Isusu je 365! Ove cifre faktički isključuju mogućnost koincidencije. Pored proročanstava o Isusu, postoje i ona koja se tiču raznih gradova na Bliskom istoku, i dosad su se sva ispunila*.
Postoje tvrdnje da su određeni delovi Biblije kontradiktorni, no oni se obično pažljivim čitanjem mogu razumeti i izmiriti sa ostatkom. Na neki način, oni dodaju argumentu integriteta Biblije, jer da je biblijska poruka izmišljotina planski nastala zarad kontrole ljudskog uma, poruka bi bila mnogo izbrušenij, kraća i jednostavnija. Drugim rečima, da je neko zaista želeo da smisli elaborantnu laž, trudio bi se da ništa od doktrine ne ostavi sumnjivim i podložnim napadima.
Interesantno je da nasuprot Bibliji, način na koji je nastao Kuran je upravo takav kakav smo upravo opisali. Kalif Osman, nekih tridesetak godina posle Muhamedove smrti, shvatio je da su priče i zapisi raznih Muhamedovih sledbenika kontradiktorne, te je naredio da se svi pozanti spisi skupe. On je izabrao one koji su mu se svideli a druge je spalio. Time je velikim delom očistio islamsku poruku od kontradiktornosti (ne u potpunosti), no nije mogao da je očisti od faktičkih grešaka o kojima možete pročitati u članku DA LI JE KURAN (QUR'AN) BOŽIAJ REČ?.
BIBILIJA I SEKUNDARNE ČINJENICE
Biblija je puna priča koje su smeštene u određenom vremenu i kulturi, od kojih ne bi smeli da odstupaju. Detalje vezane za kontekst vremena i kulture ćemo ovde nazvati sekundarnim činjenicama. Ove činjenice često nemaju presudnu ulogu u samoj poruci, ali ako bi bile nedvosmisleno dokazane kao neistinite, cela poruka Biblije mogla bi s razlogom biti odbačena.
Da ilustrujemo: ako bi smo, npr., u Bibliji pročitali da je Isus rekao ''Ja sam put istina i život.'', ali da je to kazao sedeći na terasi koja je nadgledala Baltičko more i pijući kafu sa Aleksandrom Makedonskim, znali bi smo da je cela priča izmišljena, jer ove dve ličnosti nisu živele u isto vreme, niti su živele blizu Baltičkog mora, a ni kafa se nije pila u vremenu i jednog i drugog aktera. Ukratko, Isusova izjava biće odbačena kao izmišljena jer su i sekundarne činjenice u priči očigledno izmišljene.
Do današnjeg dana arheologija i istorija nisu nedvosmisleno dale dokaze da ospore i jednu sekundarnu činjenicu u Bibliji, naprotiv samo su ih potvrdile. Npr., čitamo o tome da je jedna žena prosula na Isusa skupoceno mirisno ulje iz boce alabastera da mu učini čast, i da je to ulje bilo toliko vredno da su se neki očevici pobunili jer se to moglo prodati za velike novce. Arheolozi su pronašli ove alabasterske boce i nedvosmisleno utvrdili da su u Isusovo vreme pojedinci držali ove boce kao neku vrstu ušteđevine koja se mogla dobro unovčiti u slučaju potrebe.
Pored toga, čitamo da je Isus išao po raznim gradovima u Izraelu. Većinu tih gradova i sela arheolozi su danas identifikovali, i to na onim mestima na kojima Biblija tvrdi da jesu. Antički Nazaret pronađen je u Galileji (severnom Izraelu) gde Biblija tvrdi da je bio, a ne, npr., u Egiptu ili u Maloj Aziji.
Takođe, čitamo o jevrejskom kralju Irodu koji je iz paranoičnog straha i ljubomore naredio ubistvo male dece u Vitlejemu, da bi se tako rešio malog dečaka Isusa, za kojeg su mu mudraci rekli da je novi ''kralj Jevreja'' (Matej 2). Iako opis ovog pokolja ne nalazimo u vanbiblijskim spisima, spisi koji su dosad nađeni nedvosmisleno potvrđuju da je u Isusovo vreme Jevrejima vladao marionetski kralj Irod, koji je bio toliko paranoičan i ljubomoran da je ubio mnoge, među kojima i članove svoje porodice, pa čak i sopstvenu decu, jer je strahovao da će mu uzeti vlast. Iako se konkretan biblijski događaj ovime ne potvrđuje, ono što se nedvosmisleno vidi da je Irod bio istorijska ličnost sklona svirepom ponašanju, izazvanom i najmanjom provokacijom. Kad bi nam arheolozi i istoričari dali sliku kralja Iroda kao mudrog, strpljivog i nesebičnog čoveka koji je voleo svoj narod, i koji je od naroda i svoje porodice bio voljen, biblijska priča o pokolju dece bila bi u najmanju ruku sumnjiva.
Sekundarne činjenice iz Biblije pokazuju pouzdanost iskaza svedoka i daju kredibilitet njihovom celokupnom iskazu.
U poslednjih par vekova, skeptici stalno žele da dokažu da je Biblija ''bajka'' i to pokušavaju da urade osporavanjem sekundarnih činjenica, no do sad su svi ti pokušaji ostali bez trajnog uspeha.
Npr., tvrdilo se da je grad Niniva izmišljen, i da su sve biblijske priče vezane za taj grad izmišljene. No, sredinom 19. veka, Niniva je pronađena pokrivena pustinjskim peskom i zaboravljena od lokalnog stanovništva. Arheologija potvrdila biblijski iskaz, da je ovo bio glavni grad Asirije u vremenu u kojem ga Biblija opisuje.
Takođe se tvrdilo da narod Hetita nikad nije postojao, te je to dokaz da su događaji u Bibliji izmišljeni. No, arheolizi su utvrdili ne samo da su Hetiti postojali, već da je njihova civilizacija trajala oko 1200 godina.
Ironično, puno iskrenih ljudi se upustilo u detaljno dokazivanje toga da su sekundarne činjenice iz Biblije pogrešne, a na kraju su postali vernici. Interesantan primer koji bi smo mogli da pomenemo je Ser Vilijam Remzi (Sir William Ramsey). Izprva ateista, bio je arheolog, a od roditelja (takođe ateista) nasledio je pozamašnu sumu novca. Posvetio je 25 godina istraživanjima (koja je sam finansirao) da bi dokazao da su sekundarne činjenice biblijske knjige Dela apostolskih izmišljene. Izabrao ju je, jer je smatrao da je zbog obilja istorijskih i geografskih podataka u njoj ona ''najranjivija'' i da će lako dokazati da je neistinita. Posle 25 godina istraživanja, ne našavši ništa što prkosi istorijskim podacima nađenim van ove knjige, izdao je knjigu u kojoj priznaje da veruje da su Dela apostolska inspirisana od strane Boga i da je postao hrišćanin.
Da budemo potpuno iskreni, postoji određen broj biblijskih sekundarnih činjenica za koje skeptici i danas tvrde da su neistinite, no nijedna od tih tvrdnji nije dokazana na zadovoljavajućem (naučnom) nivou, a novi arheološki nalazi stalno, malo po malo, potvrđuju biblijske opise (npr. pre samo nekoliko meseci otkriven je grad Dalmanuta koji je u evanđeljima opisan, a dosad bio nepoznat), i lista sumnji postaje sve kraća.
NEDOSLEDNOST ISLAMA I DRUGIH VERSKIH SISTEMA
S druge strame Kuran ima određen broj sekundarnih činjenica koje pokazuju da je u pitanju loše sklepana priča, uglavnom prepričana iz Biblije, ali prilično traljavo, s puno pogrešaka i na takav način da se čini smeštenom u Muhamedovo okruženenje, tj. Arabiju. Npr., spominju se imena lažnih božanstava koja su navodno postojala u vremenu pre Nojevoj potopa. No ova imena (Vedd, Suva, Jegus, Jeuk, Jesar) bila su imena paganskih božastva Arabije u doba Muhameda, tj. nekoliko hiljada godina kasnije. Takođe, u lošem prepričavanju biblijskih događaja, Kuran meša Mariju, majku Isusovu, i Mariju, Mojsijevu sestru i tvrdi da je to jedna te ista osoba, što bi značilo da bi Isus morao biti rođen nekih 1500 godina pre nego što Biblija i istoričari tvrde da jeste, što naravno izbacuje iz balansa celokupnu hronologiju Kurana i čini je jasno nepouzdanom (detaljnije o problemima islama u seriji članaka ISLAM).
Druge velike religije, poput budizma i hinduizma, imaju vrlo komplikovana i među zasebnim podgrupama toliko različita verovanja, da je bespredmetno čak i posmatrati ih u smislu sekundarnih činjenica. Dovoljno je reći da, npr., postoje budisti koji veruju u veliki broj božanstava, dok ima onih koji ne veruju ni u jedno božanstvo. Neki čak otvoreno kažu da ne treba gubiti vreme sa dokazivanjem činjenica, i verovanjima koja funkcionišu po principu ili-ili (crno-belo), već svemu treba pristupiti po principu oba-i, tj. da sve stvari u žvotu nisu ''crno ili belo, već su i crno i belo''. Ovo je potpuno suprotno ljudskom razumu i logici. Pojedinac ne može u isto vreme biti i u Beogradu i u Stokholmu. Papir, na istom mestu, ne može biti i crn i beo. Bog ne može i postojati i ne postojati. Čak i sama izjava da ''ne treba koristiti ili-ili, već samo oba-i pristup'', predstavlja ili-ili tip filozofije, te pobija samu sebe.
Drugi religijski sistemi, čak i površnim proučavanjem padaju na testu sekundarnih činjenica.
Biblija se na ovom polju dokazuje toliko verodostojnom, da se s pouzdanjem koristi pri proučavanju istorije i kulture Bliskog istoka, jer se dosad pokazala kompatibilnom sa arheologijom, što potvrđuju brojni svetski arhelozi, kao, npr., čuveni stručnjak za bliskoistočnu arheologiju dvadesetog veka Nelson Glek (Nelson Glueck).
Ovo nedvosmisleno pokazuje superiornost Biblije nad ostalim verskim tekstovima, i daje integritet njenoj celokupnoj poruci.
|
POVEZANO: |