JEDINSTVEN VERSKI POKRET
Hrišćanska vera postoji oko dva milenijuma i predstavlja jedan od najinteresantnijih fenomena istorije. Njeno prvobitno širenje ''odozdo nagore'', tj. širenje koje nije bilo organizovano od strane vlasti Rima već od običnog naroda, nije ništa manje nego čudo, pogotovu kada se uzme u obzir nivo krvavog progonstva koje je sve do vremena Konstantina postojalo - dakle oko 300 godina sistematskog istrebljivanja! Jevreji su želeli da se hrišćanstva ratosiljaju jer su ga smatrali kvarenjem judaizma. Rimska vlast je htela da da ga iskoreni jer je smatrala da predstavlja opasnost po vladajući poredak, i to ponajviše zato što su hrišćani odbijali da se poklone rimskom imperatoru kao bogu. Hrišćani su bivali mučeni iz zabave: u arenama su ih bacali divljim zverima, do smrti vukli kočijama po ulicama, žive drali, živi kuvali, a Neron ih je čak žive vezivao za stubove i palio, da bi ih onda koristio kao rasvetu u svojoj bašti! Car Dioklecijan je 303. naredio paljenje hrišćanskih svetih spisa. Verovao je da je spalio sve kopije i iskorenio ovaj pokret. Naravno, znamo da njegov trud nije urodio plodom.
No, čak i pored progonstva vlasti, rimski pisci, koji su i sami prezirali hrišćanstvo, primetili su da se ovaj pokret ima jednu neobičnu karakteristiku: ljubav. Hrišćani su iskazivali neuobičajenu ljubav prema drugima. Izgradili su društvenu mrežu i samopožrtvovano pomagali onima u potrebi, a ljubav su pokazivali čak i prema svojim mučiteljima (kako piše rimski pisac Svetonije). To ni njihove neprijatelje nije ostavljalo ravnodušnim. Čak i u današnjem vremenu, ovaj trend se na neki način nastavlja. Britanski političar Roj Hetersli (Roy Hattersley) izjavio je 02.01.2010 na BBC-ju da, iako je lično ateista, duboko je impresioniran delima ljubavi koje čine hrišćanske dobrotvorne organizacije poput Armije spasa. On je dodao da je interesantno to da on sam nikad nije čuo za nekakvu ''ateističku dobrotvornu organizaciju'', a da hrišćaskih ima na pretek*.
Posle svega rečenog, pitamo se sledeće: šta je motivisalo hrišćane da ostanu pri svojoj veri, uprkos intenzivnom progonstvu, i, još važnije, šta je to što je motivisalo istinske hrišćane** da pokažu ljubav i samopožrtvovanost i stvore brojne humanitarne organizacije koje po svetu grade bolnice, škole, sirotišta i druge slične ustanove, koje i dan danas daju neophodnu pomoć sredinama u kojima postoje.
Ovde ćemo pogledati šta čini osnove hrišćanske poruke.
No, čak i pored progonstva vlasti, rimski pisci, koji su i sami prezirali hrišćanstvo, primetili su da se ovaj pokret ima jednu neobičnu karakteristiku: ljubav. Hrišćani su iskazivali neuobičajenu ljubav prema drugima. Izgradili su društvenu mrežu i samopožrtvovano pomagali onima u potrebi, a ljubav su pokazivali čak i prema svojim mučiteljima (kako piše rimski pisac Svetonije). To ni njihove neprijatelje nije ostavljalo ravnodušnim. Čak i u današnjem vremenu, ovaj trend se na neki način nastavlja. Britanski političar Roj Hetersli (Roy Hattersley) izjavio je 02.01.2010 na BBC-ju da, iako je lično ateista, duboko je impresioniran delima ljubavi koje čine hrišćanske dobrotvorne organizacije poput Armije spasa. On je dodao da je interesantno to da on sam nikad nije čuo za nekakvu ''ateističku dobrotvornu organizaciju'', a da hrišćaskih ima na pretek*.
Posle svega rečenog, pitamo se sledeće: šta je motivisalo hrišćane da ostanu pri svojoj veri, uprkos intenzivnom progonstvu, i, još važnije, šta je to što je motivisalo istinske hrišćane** da pokažu ljubav i samopožrtvovanost i stvore brojne humanitarne organizacije koje po svetu grade bolnice, škole, sirotišta i druge slične ustanove, koje i dan danas daju neophodnu pomoć sredinama u kojima postoje.
Ovde ćemo pogledati šta čini osnove hrišćanske poruke.
*Ovakvi komentari su motivisali neke ateiste da pokrenu ovakva udruženja u proteklih par godina i dokažu suprotno. Nemam ništa protiv bilo čijih dobrotvornih organizacija, naprotiv, ali je teško ne primetiti da su ova udruženja počela da se najednom pojavljuju kao reakcija na izjave poput gore pomenute.
**Ovde želim da naglasim da nije svako ko sebe naziva hrišćaninom zaista i hrišćanin. Hrišćani su samo oni čiji život i dela reflektuju učenja Isusa Hrista. Na žalost puno je ''sveštenika'' čija su dela takva da je legitimno zapitati se da li uopšte veruju u Boga, a kamo li to da li slede stope Božijeg sina. Na ovom sajtu pod hrišćanima uvek podrazumevamo isključivo istinske vernike koji dosledno slede novozavetno učenje.
**Ovde želim da naglasim da nije svako ko sebe naziva hrišćaninom zaista i hrišćanin. Hrišćani su samo oni čiji život i dela reflektuju učenja Isusa Hrista. Na žalost puno je ''sveštenika'' čija su dela takva da je legitimno zapitati se da li uopšte veruju u Boga, a kamo li to da li slede stope Božijeg sina. Na ovom sajtu pod hrišćanima uvek podrazumevamo isključivo istinske vernike koji dosledno slede novozavetno učenje.