TEORIJA EVOLUCIJE JE RELIGIJA?
MIT O VERSKOJ NEUTRALNOSTI NAUKE
Nauka se obično smatra suštoj suprotnosti religiji. Pretpostavka je da ideološko-religijska predubeđenja nemaju mesta u naučnim krugovima, i da su naučne teorije isključivo bazirane na činjenicama, te su time oslobođene bilo kakvih ideoloških predrasuda.
Ovaj ideal je, na žalost, samo to - ideal. Evolucija nije oslobođena ''tereta ideologije''. Ona je zapravo deo sekulrano-materijalističke religije (praktično govoreći - ateizma).
Smatrati evoluciju religijom može na prvi pogled izgledati apsurdno, ali pogledajmo sledeću izjavu evolucioniste Majkla Rusa, penzionisanog profesora filozofije i zoologije sa Guelph Univerziteta:
"Evolucija se promoviše od strane onih koji je praktikuju, kao više od puke nauke. Evolucija se objavljuje kao ideologija, sekularna religija - punopravna alternativa hrišćanstvu, sa smislom (života) i moralom. Ja sam vatreni evolucionista i bivši hrišćanin, ali moram priznati da je ovaj prigovor - a gosp. Giš je samo jedan od mnogih koji ga iznose - doslovno apsolutno ispravan. Evolucija jeste religija. To je bila istina o evoluciji u početku, a to važi za evoluciju i danas ... Evolucija je dakle nastala kao neka vrsta sekularne ideologije, kao eksplicitna zamena za hrišćanstvo." (Michael Ruse, How evolution became a religion: creationists correct? National Post, pp. B1,B3,B7 May 13, 2000)
Sledeća izjava Ričarda Luontina (Richard Lewontin), gentičara i samodeklarisanog marksiste, nam pokazuje da je ideološka privrženost materijalizmu tolika, da će sekularno-materijalistička objašnjenja biti prihvaćena čak i kad prkose činjenicama:
''Mi smo na strani nauke uprkos očitim apsurdnostima nekih njenih konstrukcija, uprkos njenom neuspehu da ispuni mnoga od svojih ekstravagantnih obećanja zdravlja i života, uprkos toleranciji koja postoji u naučnim krugovima za neosnovane priče tipa ''jednostavno zato'', - mi smo na njenoj strani zato što imamo obavezu, prethodno preuzetu obavezu privrženosti materijalizmu.
To ne znači da nas metodi i institucije nauke nekako sami po sebi teraju da prihvatimo objašnjenja materijalni pojavnog sveta, već naprotiv, da smo prinuđeni da forsiramo našu a priori privrženost materijalnim uzrocima da stvorimo aparat istrage i grupu koncepata koji proizvode materijalna objašnjenja, bez obzira na to koliko su kontra - intuitivna, bez obzira koliko su nerazumljivi neupućenima. Štaviše, taj materijalizam je apsolutan, jer ne možemo dozvoliti uvođenje božanskog. (Richard Lewontin, Billions and billions of demons (review of The Demon-Haunted World: Science as a Candle in the Dark by Carl Sagan, 1997, The New York Review, p. 31, 9 January 1997.)
Ova izjava dovodi u pitanje namere i integritet naučnika, ne samo u poređenju evolucije i stvaranja, već i u drugim oblastima. Ovde se priznaje da samo ideološki prihvatljivi naučni zaključci imaju mesta u mejnstrim naučnim krugovima.
Evo izjave još jednog anti-kreacioniste, Hjuberta Jakija (Hubert Yockey - fizičar i teoretičar informacija)
''Istraživanje o poreklu života izgleda je jedinstveno u tome da je zaključak unapred zvanično prihvaćen .... Ono što ostaje da se uradi je da se pronađu scenariji koji opisuju detaljne mehanizme i procese kojima se to desilo.
Mora se zaključiti da, nasuprot opšteprihvaćenim pretpostavkama, scenario koji opisuje nastanak života na zemlji slučajno i putem prirodnih uzroka koji mogu biti prihvaćeni na osnovu činjenica, a ne verom, još nije opisan. " (Yockey, H.P., A calculation of the probability of spontaneous biogenesis by information theory, Journal of Theoretical Biology, 67:377–398, 1977; quotes from pp. 379, 396.)
On je takođe rekao:
''Verovanje da je život na Zemlji nastao spontano iz nežive materije je jednostavno pitanje vere u strog redukcionizam, i u potpunosti je zasnovan na ideologiji.’’ (Hubert P. Yockey, 1992. Information Theory and Molecular Biology, Cambridge University Press, UK, p. 284.)
Ako i sami anti-kreacionisti priznaju da je njihov koncept baziran na veri i ideologiji, sa kojim pravom se onda ismevaju i isključuju kreacionisti, samo zato što se njihov koncept zasniva na veri i ideologiji?
Prema rečima francuskog evolucioniste Žeroma Ležuena neo-darvinizam je naučno nepouzdan, a uči se u školama jer ''boljeg nema'':
"Trenutno nemamo prihvatljivu teoriju evolucije. Nema je, a ja ne mogu prihvatiti teoriju koju predajem mojim studentima svake godine. Dozvolite mi da objasnim. Ja predajem sintetičku teoriju poznatu kao neo - darvinizam iz jednog jedinog razloga, ne zato što je dobra, znamo da je loša, već zato što ne postoji ni jedna druga. Dok čekamo da se pronađe nešto bolje, uče vas nešto za šta se zna da je neispravno, nešto što je prva aproksimacija ... '' (profesor Jerome Lejuene, na predavanju u Parizu, 17. Mart 1985.)
Ovo je mali primerak izjava koje nedvosmisleno pokazuju da anti-kreacionisti naučavaju evoluciju iz ideoloških ubeđenja, jer žele da ne dozvole ''natprirodne'' elemente kao objašnjenje (Boga ili bilo kakvog drugog stvoritelja). Toj ideologiji su toliko odani da čak i kad činjenice (tj. fizički nalazi) idu u prkos postojećim teorijama, one se i dalje naučavaju, jer je alternativa kreacionizma neprihvatljiva.
Evoluciona nauka je daleko od objektivne, i u celosti je inspirisana materijalističkom ideologijom koja se dogmatski prihvata.
Nauka se obično smatra suštoj suprotnosti religiji. Pretpostavka je da ideološko-religijska predubeđenja nemaju mesta u naučnim krugovima, i da su naučne teorije isključivo bazirane na činjenicama, te su time oslobođene bilo kakvih ideoloških predrasuda.
Ovaj ideal je, na žalost, samo to - ideal. Evolucija nije oslobođena ''tereta ideologije''. Ona je zapravo deo sekulrano-materijalističke religije (praktično govoreći - ateizma).
Smatrati evoluciju religijom može na prvi pogled izgledati apsurdno, ali pogledajmo sledeću izjavu evolucioniste Majkla Rusa, penzionisanog profesora filozofije i zoologije sa Guelph Univerziteta:
"Evolucija se promoviše od strane onih koji je praktikuju, kao više od puke nauke. Evolucija se objavljuje kao ideologija, sekularna religija - punopravna alternativa hrišćanstvu, sa smislom (života) i moralom. Ja sam vatreni evolucionista i bivši hrišćanin, ali moram priznati da je ovaj prigovor - a gosp. Giš je samo jedan od mnogih koji ga iznose - doslovno apsolutno ispravan. Evolucija jeste religija. To je bila istina o evoluciji u početku, a to važi za evoluciju i danas ... Evolucija je dakle nastala kao neka vrsta sekularne ideologije, kao eksplicitna zamena za hrišćanstvo." (Michael Ruse, How evolution became a religion: creationists correct? National Post, pp. B1,B3,B7 May 13, 2000)
Sledeća izjava Ričarda Luontina (Richard Lewontin), gentičara i samodeklarisanog marksiste, nam pokazuje da je ideološka privrženost materijalizmu tolika, da će sekularno-materijalistička objašnjenja biti prihvaćena čak i kad prkose činjenicama:
''Mi smo na strani nauke uprkos očitim apsurdnostima nekih njenih konstrukcija, uprkos njenom neuspehu da ispuni mnoga od svojih ekstravagantnih obećanja zdravlja i života, uprkos toleranciji koja postoji u naučnim krugovima za neosnovane priče tipa ''jednostavno zato'', - mi smo na njenoj strani zato što imamo obavezu, prethodno preuzetu obavezu privrženosti materijalizmu.
To ne znači da nas metodi i institucije nauke nekako sami po sebi teraju da prihvatimo objašnjenja materijalni pojavnog sveta, već naprotiv, da smo prinuđeni da forsiramo našu a priori privrženost materijalnim uzrocima da stvorimo aparat istrage i grupu koncepata koji proizvode materijalna objašnjenja, bez obzira na to koliko su kontra - intuitivna, bez obzira koliko su nerazumljivi neupućenima. Štaviše, taj materijalizam je apsolutan, jer ne možemo dozvoliti uvođenje božanskog. (Richard Lewontin, Billions and billions of demons (review of The Demon-Haunted World: Science as a Candle in the Dark by Carl Sagan, 1997, The New York Review, p. 31, 9 January 1997.)
Ova izjava dovodi u pitanje namere i integritet naučnika, ne samo u poređenju evolucije i stvaranja, već i u drugim oblastima. Ovde se priznaje da samo ideološki prihvatljivi naučni zaključci imaju mesta u mejnstrim naučnim krugovima.
Evo izjave još jednog anti-kreacioniste, Hjuberta Jakija (Hubert Yockey - fizičar i teoretičar informacija)
''Istraživanje o poreklu života izgleda je jedinstveno u tome da je zaključak unapred zvanično prihvaćen .... Ono što ostaje da se uradi je da se pronađu scenariji koji opisuju detaljne mehanizme i procese kojima se to desilo.
Mora se zaključiti da, nasuprot opšteprihvaćenim pretpostavkama, scenario koji opisuje nastanak života na zemlji slučajno i putem prirodnih uzroka koji mogu biti prihvaćeni na osnovu činjenica, a ne verom, još nije opisan. " (Yockey, H.P., A calculation of the probability of spontaneous biogenesis by information theory, Journal of Theoretical Biology, 67:377–398, 1977; quotes from pp. 379, 396.)
On je takođe rekao:
''Verovanje da je život na Zemlji nastao spontano iz nežive materije je jednostavno pitanje vere u strog redukcionizam, i u potpunosti je zasnovan na ideologiji.’’ (Hubert P. Yockey, 1992. Information Theory and Molecular Biology, Cambridge University Press, UK, p. 284.)
Ako i sami anti-kreacionisti priznaju da je njihov koncept baziran na veri i ideologiji, sa kojim pravom se onda ismevaju i isključuju kreacionisti, samo zato što se njihov koncept zasniva na veri i ideologiji?
Prema rečima francuskog evolucioniste Žeroma Ležuena neo-darvinizam je naučno nepouzdan, a uči se u školama jer ''boljeg nema'':
"Trenutno nemamo prihvatljivu teoriju evolucije. Nema je, a ja ne mogu prihvatiti teoriju koju predajem mojim studentima svake godine. Dozvolite mi da objasnim. Ja predajem sintetičku teoriju poznatu kao neo - darvinizam iz jednog jedinog razloga, ne zato što je dobra, znamo da je loša, već zato što ne postoji ni jedna druga. Dok čekamo da se pronađe nešto bolje, uče vas nešto za šta se zna da je neispravno, nešto što je prva aproksimacija ... '' (profesor Jerome Lejuene, na predavanju u Parizu, 17. Mart 1985.)
Ovo je mali primerak izjava koje nedvosmisleno pokazuju da anti-kreacionisti naučavaju evoluciju iz ideoloških ubeđenja, jer žele da ne dozvole ''natprirodne'' elemente kao objašnjenje (Boga ili bilo kakvog drugog stvoritelja). Toj ideologiji su toliko odani da čak i kad činjenice (tj. fizički nalazi) idu u prkos postojećim teorijama, one se i dalje naučavaju, jer je alternativa kreacionizma neprihvatljiva.
Evoluciona nauka je daleko od objektivne, i u celosti je inspirisana materijalističkom ideologijom koja se dogmatski prihvata.
DA LI POSTOJE NAUČNICI KOJI VERUJU U BIBLIJU?
Do sad smo razmatrali naučne nedoslednosti koje stoje nad teorijom evolucije. Logično pitanje je ''da li to znači da postoje naučnici koji umesto vere u Darvina veruju Bibliji?''. Odgovor je - postoje.
Doduše, oni su manjina. Vek i po sistematske darvinističke indoktrinacije doveo je do toga da većina naučnika prihvati ovu teoriju zdravo za gotovo, kao i to da se verovanje u bilo šta drugo smatra tabuom i razlogom za podsmeh, te se naučnici kreacionisti jednostavno plaše da se ovako izjasne jer se boje profesionalnih posledica (ovo je slučaj čak i sa verovanjima u drugačije putanje evolucije, ili drugih potencijalnih objašnjenja nastanka života).
Na sreću, neki od njih su skupili hrabrost da se javno deklarišu kao kreacionisti, i puno njih je okupljeno oko vebsajta www.creation.com, kao i magazina Creation Magazine i Journal of Creation (za listu imena kliknite ovde http://creation.com/who-we-are-the-people-involved). Neki od primera su Dr Džonatan Sarfati - biohemičar i šah majstor, Dr Džon Senford - genetičar, Dr Karl Vilend - hirurg, Dr Emil Silvestru - speleolog itd.
Takođe, na istom sajtu možete videti i imena drugih naučnika modernog doba, a i kroz istoriju, koji su bili pristalice biblijskog modela stvaranja (za tu listu kliknite http://creation.com/scientists-of-the-past-who-believed-in-a-creator#modern).
Do sad smo razmatrali naučne nedoslednosti koje stoje nad teorijom evolucije. Logično pitanje je ''da li to znači da postoje naučnici koji umesto vere u Darvina veruju Bibliji?''. Odgovor je - postoje.
Doduše, oni su manjina. Vek i po sistematske darvinističke indoktrinacije doveo je do toga da većina naučnika prihvati ovu teoriju zdravo za gotovo, kao i to da se verovanje u bilo šta drugo smatra tabuom i razlogom za podsmeh, te se naučnici kreacionisti jednostavno plaše da se ovako izjasne jer se boje profesionalnih posledica (ovo je slučaj čak i sa verovanjima u drugačije putanje evolucije, ili drugih potencijalnih objašnjenja nastanka života).
Na sreću, neki od njih su skupili hrabrost da se javno deklarišu kao kreacionisti, i puno njih je okupljeno oko vebsajta www.creation.com, kao i magazina Creation Magazine i Journal of Creation (za listu imena kliknite ovde http://creation.com/who-we-are-the-people-involved). Neki od primera su Dr Džonatan Sarfati - biohemičar i šah majstor, Dr Džon Senford - genetičar, Dr Karl Vilend - hirurg, Dr Emil Silvestru - speleolog itd.
Takođe, na istom sajtu možete videti i imena drugih naučnika modernog doba, a i kroz istoriju, koji su bili pristalice biblijskog modela stvaranja (za tu listu kliknite http://creation.com/scientists-of-the-past-who-believed-in-a-creator#modern).
Ovo nam pokazuje da oni koji su proučavali prirodne nauke na najvišem nivou mogu ne samo da veruju u verodostojnost onoga što Biblija govori, već i da mogu to u svojim naučnim poljima i da brane.
|
POVEZANO: |