SMISAO ŽIVOTA
Ako se suočimo sa mogućnošću da je život nastao putem slučajnih hemijskih reakcija, bez ikakvog svesnog upliva više sile (tj. onako kako to evolucionisti tvrde), suočavamo se sa činjenicom da život nastao slučajno nema nikakvog smisla, pa čak ni opravdanja za postojanje.
Ateista, i najpoznatiji evolucionista današnjice, Ričard Dokins, ponudio je sledeći odgovor na pitanje smisla života:
„Mi smo mašine koje je izgradio DNK, čija je svrha napraviti više kopija iste DNK […] to je jedina svrha života svakog živog objekta.“[1]
Ovakva perspektiva čini se prilično sumornom, ali je objektvino jedina koju evoluciono objašnjenje porekla života daje.
Mnoge pristalice evolucije na ovo pitanje odgovoraju time da „svako od nas treba da sam nađe smisao života“. Ta izjava je jako problematična, jer otvara neku vrstu „Pandorine kutije“. Da li to, npr., znači da je Džefri Damer čineći grozote poput silovanja, ubistava i kanibalizma, jer mu je sve to pričinjavalo zadovoljstvo, našao legitiman smisao svog života? Da li je Hiter u istrebljivanju Jevreja legitimno pronašao svrhu svog života? Ako ljudi zaista sami određuju šta je svrha života onda je odgovor na prethodna dva pitanja: „Da, Damer i Hitler su legitimno pronašli svrhu svog života“. To znači da nema granica tome šta ljudi smeju ili ne smeju, jer je sve stvar izbora i volje.
Kao odgovor na ovu zamerku, pristalice teorije evolucije vole da ponude neki oblik zlatnog pravila, kao odgovor, npr.: „Ja radim sve što hoću, doklegod to ne šteti drugima.“ Zlatno pravilo, samo po sebi nije sporno, ako se primeni unutar hrišćanske doktrine, ali van nje ono ima filozofske i praktične nedostatke. Jedan od njih je vezan za samu teoriju evolucije, koja, između ostalog, zarad preživljavanja podrazumeva surovu borbu za život, unutar koje je ubijane prirodno i nužno. Takođe, neka vrsta prevare često prethodi ubistvu (npr. jaguar koji svojim repom nežno pipka površinu vode da bi namamio ribe koje misle da su u pitanju insekti koji su pali u vodu). Ako smo mi nastali putem evolutivnog procesa, i ako je taj proces sam po sebi prirodan, onda ubijati, lagati i otimati od drugih da bi sebi dali evolutivnu prednost u preživljavanju, ne samo da nije greh, već je sasvim prirodno i nužno. Da ovakva postavka nije samo špekulacija pokazuje i to da su britanski naučnici prošle godine izdali rezultate istraživanja na primatima u kojima se tvrdi da je laganje zapravo evolutivna prednost[2]. Licemerno je da se s jedne strane evolutivni proces veliča kao uzrok našeg nastanka, a da se s druge strane poziva na zlatno pravilo.
Drugo, kako egzaktno proceniti šta je to što „ne šteti drugima“? Džordž Bernard Šo je ispravno primetio da je „sadista samo mazohista koji sledi zlatno pravilo“. Drugim rečima, nema objektvinog načina da se proceni šta je dobro a šta zlo, jer svako po svom ukusu i shvatanjima može ovo drugačije da tumači. Za hrišćane, ove odrednice date su u Svetom Pismu.
Čovek ne može da bude onaj koji određuje svoju svrhu, jer bi onda svrha ljudskog života mogla, u zavisnosti od individue, da u ekstremu poprimi posledice katastrofalnih razmera po okruženje te osobe.
Svrhu bilo čega određuje onaj koji to stvara. Ako je Bog stvorio čoveka, onda mu on određuje svrhu. Ako je čovek usitinu nastao slučajno, onda zaista sam sebi određuje svrhu, te ne postoji valjan osnov da osuđujemo bilo koga, pa ni zločince poput Damera i Hitlera.
ŠTA O SMISLU ŽIVOTA KAŽE SVETO PISMO (BIBLIJA)?
O ovome možemo nadugačko pisati, no, ukratko, smisao života je živeti u skladu sa onim za šta nas je Stvoritelj stvorio. Kako to postići? Pogledajmo koje su najveće Božije zapovesti:
„Voli Gospoda, svoga Boga, svim svojim srcem [...] i svoga bližnjega kao samog sebe“ (Luka 10,27)
Smisao života svodi se na odnos prema Stvoritelju i ljudima koji nas okružuju zasnovan na iskrenoj ljubavi.
Da li je odnos na ovim osnovama bolji od odnosa na osnovu „pravila golog preživljavanja bez apsolutnog morala“ koje nam nude ateizam i evolucija? To je na savesti svakog pojedinca da odluči. O Božjoj ljubavi i tome kako ući u odnos s Njim možete pročitati u članku EVANĐELJE.
Hrišćani veruju da je, u svojoj ljubavi, Stvoritelj, kroz Sveto Pismo, ljudima dao uputstva za skladan život unutar sveta koji je stvorio.
Da ukratko zaključimo, hrišćanstvo nudi život ispunjen ljubavlju prema Bogu i ljudima, dok materijalistički pristup nudi depresivnu sliku života čija je jedina svrha reprodukcija posle koje dolazi smrt.
[1] Dawkins, Richard. „The Ultraviolet Garden.“ Royal Institution Christmas Lecture (Br. 4, 1991.)
[2] Proceedings of the Royal Society B 280(1762):20130699, 7. juli 2013.
[2] Proceedings of the Royal Society B 280(1762):20130699, 7. juli 2013.